Postoji točka u životu svake organizacije nakon koje lider više nema sugovornika unutar kuće. Tim ne smije čuti sumnju. Uprava ne smije čuti slabost. Obitelj ne razumije kontekst. A savjetnici su platljivi za odgovore – ne za pitanja.
Ta izolacija rijetko se opisuje tim imenom. Najčešće se opisuje kao „umor“, „distanca“ ili „treba mi par dana“. No iza tih rečenica stoji konkretna pojava: nedostatak prostora u kojem se važna pitanja smiju izgovoriti bez posljedica.
Cijena nedostatka sugovornika
Lider bez sugovornika počinje donositi odluke iz dvije krajnosti – ili prebrzo, da zatvori temu, ili predugo, jer nema nikoga s kim bi je raspakirao. U oba slučaja organizacija plaća cijenu koja se ne vidi u kvartalnom izvještaju.
Najtiši trošak u organizaciji je sat vremena tjedno koje lider nije imao s nekim tko nije imao agendu.
Što tražimo u tom razgovoru
- Prostor bez interesa – nitko ne dobiva ni gubi od ishoda.
- Strukturu – ne savjet, već okvir za vlastito promišljanje.
- Dubinu – razgovor koji ide ispod prve formulacije problema.
- Diskreciju koja se ne mora svaki put dokazivati.